BRUCE LEE

BOJANI POLIESTER

170X110X115 CM

-

Ivan Fijolić rođen je 1976. u Zagrebu, gdje završava Školu za primjenjenu umjetnost i dizajn i nastavnički odsjek Akademije likovnih umjetnosti.

Izlaže na 30 skupnih i 15 samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu.

Dobitnik je Rektorove i nagrade Akademije likovnih umjetnosti za diplomski rad. Ima tri javne skulpture: Fundacija Batta, Zlin, Češka; Park Skulptura, Vrsar, Hrvatska; te Bruce Lee, Mostar, Bosna i Hercegovina. Bruce Lee je prva javna skulptura ovog akcijskog heroja u svijetu, postavljena 26.11.2005.

-

S Elizejskih poljana

       Prema vjerovanjima starih Grka, junaci su nakon smrti uživali u blagoj i smirujućoj ljepoti Elizejskih poljana, vjerojatno razbijajući blaženu dokolicu pokojim bezazlenim dvobojem. Današnji masmedijski Heraklovi potomci, superjunaci, čiji se broj širenjem i razvojem tržišta stalno povećava, nakon iscrpljujućih komercijalnih bitaka svoj zasluženi odmor pronalaze u vizualnom i značenjskom odmorištu pop-arta. Lišeni komercijalnih sukoba često potaknutih niskim potrošačkim strastima, ovi se, ponekad i zaboravljeni heroji prekriveni finim slojem prašine približavaju svijetu visoke umjetnosti. Predimenzionirane i napete mišice više ne zrače sirovom agresijom i testosteronom: njih sada pokreće vrckasta aluzivnost te opušteno koketiraju s dječačkim strastima i ironijskom nadmoći.

          Ikone popularne kulture koje su protagonisti umjetničke kolonije igračaka Ivana Fijolića kreću se od prepoznatljivih, globalnih simbola poput Supermana, stvarnih osoba kao što je bio Bruce Lee, stripovskih junaka, npr. Spidermana do tek u naznaci prisutnih sedmorice veličanstvenih kauboja iz istoimenog vesterna. Izložba u berlinskoj Linienstrasse privremeno je odlagalište herojskih likova na odmoru, koji su s celulodinih, stripovskih ili masmedijskih stranica utočište potražili u galerijskom prostoru. Među prvima kojima je umjetnik još u djetinjoj dobi dao pomazanje umjetničkog djela plastične su figurice hrvača i boraca, složivši ih u asamblaže koje je vlastoručno fotografirao. Presnimke fotografija  tih prvih instalacija nalaze se uz lik Bruce Leeja utjelovljen u ružičastoj poliesterskoj masi. Replika spomenika Malom zmaju koji je za mostarski park Ivan Fijolić u suradnji s Urbanim pokretnom Mostar izradio 2006., realistični je lik junaka djetinjstva generacija rođenih između 1968. i 1980.  no u ovoj izvedbi djeluje poput titanske plastične igračke, u istom magenta tonu koji samim svojim prisustvom ukazuje na neizbježnost korporacije, Deutsche Telekoma, u savršenom svijetu reklama. Bruce Lee, koji je nesretno poginuo još u vrijeme kada magenta nije bila prekrivena korporacijskom šapom, i koji je svojim dovitljivim golorukim umijećem uz zdravorazumsku konfucijansku pamet propagirao istočnjačku mudrost i borilačke vještine među širokim slojevima na Zapadu vjerojatno bi u takvoj korporativnoj inkarnaciji poželio iskočiti iz vlastite kože. Možda ta kontradikcija daje ne samo sadržajnu dinamiku liku kojeg utjelovljuju ljeskave jarkoružičaste plastične plohe.

          Četrnaest postaja «križnog puta» izvedene su u stamenom i monumentalnom mediju: u crnom i bijelom funeralnom mramoru. U njemu su uklesani usputni crteži i črčkarije iz umjetnikova blokića:  privremeni je, gotovo organski crtež prijenosom u drugi medij dobio nešto od tupog šarma naive, a ikonografija je i ovog puta masmedijska, obuhvaćajući likove iz popularnog figurativnog jezika, od nedavno preminulih starleta do novih, uličnih hijeroglifa. No katarza koju će taj kalvarijski pohod priuštiti tek je gorki smijeh koji odzvanja među pogrebnim pločicama.

          Koliko god da je lik Supermana izveden u koži životno potentan i dominirajući, jači dojam ostavlja prazan prostor između dva para porculanskih čizmica. Instalaciju čine dva para tradicionalne kaubojske obuće, nemuževno sitnih i bijelih, koje su okovane nepravilnom i zahrđalom metalnom rešetkom. Prostor napetosti koji se među njima ostvaruje, uzevši u obzir i sićušne replike pucaljki na završecima mamuza, pravi je bizarni dvoboj fantazmi. Od sedmorice veličanstvenih ostale su tek čizme ( da li ih je netko, u pravoj stripovskoj maniri, udarcem izbacio iz čizama?), svedene na veličinu porculanskog ukrasa, i hrđa na mamuzama.

          Slike i figure često doživljavamo kao žive organizme, i u pravoj im animističkoj maniri im pridajemo magijska svojstva i moći – na tome pristup vizualnoj percepciji temelji W.T.J. Mitchell, teoretičar vizualne kulture. Kada naglasimo da se vizualna kultura nastavlja na svoju učenu prethodnicu ikonologiju, stvari postaju jasnije. Ikone popularne kulture našeg vremena zorno pokazuju složeni odnos predodžbe, želje i konstruirane stvarnosti. A svi ti teški pojmovi u prigodnoj inscenaciji osobnog vizualnog univerzuma otvaraju mjesto humoru, čarobnom pomagalu za preživljavanje.

Jasna Jakšić